Zasto tone Venecija
Kad bi nekom potpuno neupućenom u bosanskohercegovačke prilike dali zadatak da nekih mjesec-dva prati ovdašnje tiskane i elektronske medije, on bi, bez ikakve sumnje, zapazio Abdulaha Sidrana. Znao bi da je riječ o akademiku, o scenaristi, o dramskom piscu, o pasioniranom igraču šaha, o publicisti i komentatoru, no teško da bi shvatio da je riječ o pjesniku.
Nije to, naravno, Sidranova krivica. Naše je vrijeme surovo prema poeziji, i poezije - kad bi se pitali masovni mediji - danas uopće ne bi ni bilo. Poslušajmo, međutim, riječi meksičkog nobelovca Octavija Paza: "Ako čovjek zaboravi poeziju, zaboravit će samog sebe. Vratit će se u prahistorijski haos." A Sidranova je poezija zapravo vrhunac cjelokupnog njegovog djela. Koliko god da su dobri Sidranovi scenariji ili njegove drame, oni ipak ostaju u sjeni njegovih pjesama. Jer Sidran je pjesnik, a sve ostalo je u poređenju s tim na margini.
Magla i jasnoća Danilo Kiš nije za života objavio nijednu zbirku pjesama, makar je pisao poeziju i po časopisima kao mladić objavljivao pjesme od kojih su neke zbilja vrhunske. U jednom je razgovoru izjavio kako nije postao pjesnik jer mu je smetala prejaka racionalnost. Rekao je tada da je za poeziju potrebno imati neku marginu nejasnog u izražavanju i mislima, te nastavio: "To zapravo i jeste poezija, to traženje zvuka i smisla koji se negde dopunjuju, a koji nisu nikad sasvim zvuk, sasvim muzika, a ni sasvim smisao." I zbilja, kod svakog pravog pjesnika postoji ta maglovitost, postoji ono nešto što je neobjašnjivo i što racionalna aparatura ne može do kraja razlučiti. Tu se dodiruju poetsko i magijsko.
Specifičnost Sidranove poezije jest, međutim, baš u njegovoj radikalnoj čežnji da neobjašnjivo razjasni, da rasprši maglu. U pjesmi Ars Poetica on upravo programski kaže: Pjesma mora biti/ tačna po svemu, a precizna u izrazu. A u Šetnji sa Stevanom kazat će: Po koži lirike/ - bič činjenice.
Sidranova poezija zato i nastaje u nekom ponoru između akribičnog i preciznog poetiziranja povijesti te neobjašnjivosti nadahnuća i neke skoro instinktivne preosjetljivosti spram jedva čujnih signala iz dubine. Poodavno je još Marko Vešović kao ključnu riječ Sidranove poetike odredio dvoglas. Magla i jasnoća mogu biti jedna metafora takve Sidranove dvoglasnosti.
Sarajevo Početkom devedesetih mnogo je dobrih knjiga napisano a da im je veza sa Sarajevom označavana već u naslovu: Sarajevo Blues, Sarajevski Marlboro, Sarajevski rukopis, Sarajevska tuga. I Sidranov Sarajevski tabut spada u tu skupinu, no ovaj je pridjev u Sidranovom slučaju tek odjek naslova starog danas već četvrt vijeka.
Sarajevska zbirka iz 1979. godine simbol je Sidranove vječite fascinacije gradom Sarajevom, a u nekom je širem društvenom smislu često prepoznavana kao avangarda onog često mistificiranog sarajevskog duha koji je obilježio osamdesete godine prošlog stoljeća. Ovu je zbirku Midhat Begić prozvao jedinstvenom poemom Sarajevu, kakve do danas nismo imali. I zbilja, teško je uopće pronaći neko slično djelo posvećeno Sarajevu.
U Sidranovim stihovima žive i Gavrilo Princip i Ivan Frano Jukić i izmišljeni astrolog Eugena Savojskog i bezimeni slijepac i Bašeskija i Kranjčević i Kulin ban i Tin Ujević. Pjesma o ovom potonjem započinje stihom: Ja nikada neću shvatiti ovaj grad. No, to upravo i jeste razlog da se gradu pjeva. U svojoj možda najkraćoj pjesmi (Ljetna noć na selu) Sidran ovako veli: Vascijelu/ noć/ gledam/ u nebo/ I ništa/ ništa/ ne razumijem. I Sarajevo i nebo se, po Sidranu, opiru shvaćanju i razumijevanju, ali to ne treba značiti da su jedno drugom slični. Ponovo poznati Sidranovi stihovi: Nipošto reći k a o, jer neuporedive/ su stvari, i ništa ničemu nije nalik.
Stevan Tontić je već negdje primijetio značajan Andrićev utjecaj na Sidrana. Ovaj je utjecaj i filozofski i tematski. Sidranu je bliska andrićevska filozofija patnje, no i teme iz bosanske povijesti karakteristične za Andrića česta su Sidranova inspiracija. Tu su i Latas i franjevci i sarajevski Jevreji i literariziranje historijskih izvora. Na Andrićevoj literarnoj mapi Bosne tri su lokacije najvažnije: Travnik, Višegrad i Sarajevo. Na Sidranovom pjesničkom zemljovidu postoji samo Sarajevo. Postoji ipak jedan kratki ciklus koji - kako se to kaže - poput izuzetka potvrđuje pravilo. U njemu je već citirana pjesma o ljetnoj noći na selu, zatim pjesma o biševskoj Modroj spilji te pjesme smještene u Slovačku i Toronto. U ovoj potonjoj, na samom njezinom kraju, Sidran će, iako inače nesklon rimi, zavapiti: Ne mogu, pod strehom, u njegovu dušu ući./ Meni se ide kući. Meni se ide kući. U imenu ciklusa, međutim, ponovo se zrcali Andrićev utjecaj. Koliko sam ja svijeta vidio - baš to kaže Andrićev Đerzelez ležeći u Jekatarininom krilu!
Pjesme o sadašnjosti Koliko god da mu je historija često nadahnuće, Sidranove pjesme upravo zrače aktuelnošću. Sadašnjost je zapravo na izvjestan način i privilegirana vremenska dimenzija u njegovoj poeziji jer u prošlosti su neke ružne godine, a i svako je sutra gore od danas.
Pjesma Mora, koja otvara Sarajevski tabut, nastala je godinama prije rata (objavljena je u dopunjenom izdanju Sarajevske zbirke 1987. godine), no - kako kaže Marko Vešović - u nju je ratnih devedesetih bila sabijena ogromna količina bosanske zbilje. Vešović veli da je Sidran ovu pjesmu sanjao, i to na makedonskom jeziku, a i to nam govori u prilog tezi o Sidranovoj poetskoj senzibiliranosti, osećaju za oluju, kako bi rekao Teofil Pančić, što se izvrsno nadopunjuje s njegovom programskom težnjom ka preciznosti.
Pjesma Rasvjetljavanje slučaja iz 1641., što se bavi povijesnim događajem iz sedamnaestog vijeka, i danas je fenomenalno aktuelna, neko bi možda rekao i u društveno-političkom smislu. Iz tu opjevanog događaja zbilja dopire snop nekog svjetla, svjetla neosporno, ali danas ni sam Sidran vjerovatno ne bi rekao da je to svjetlo - majušno. Jer Sidranova poezija je u neku ruku i angažirana, Sidran zna - kako o njemu zapisa Danilo Kiš - da su dobro i zlost skolastičke kategorije.
Sarajevski tabut zatvara pjesma Zašto tone Venecija, po mnogima najuspjelija Sidranova pjesma. Ona je u izvjesnom smislu antipod sanjanosti i maglovitosti pjesme koja otvara zbirku, pjesme Mora. Ovo je onaj po svemu tačni i u izrazu precizni Sidran, ovo je pjesma transparentna u etimološkom smislu, prozirna na način onih policijskih stakala/ogledala što ih viđamo u holivudskim filmovima. Pjesnik kroz staklo promatra svijet, a čitatelj u ogledalu vidi samoga sebe.
mercedes2882 stalna musterija u birtiji
Posts: 22
(1/3/04 15:22) Reply
Re: Zasto tone Venecija
Osobno Sidrana ne volim, ali me je pitanje zasto tone Venecija kao malo dijete fasciniralo.
Moji roditelji mi kazu da su mislili u ludnici zavrsiti koliko sam puta postavljala to pitanje.
Ne znam zasto me je toliko impresioniralo. Valjda kad sam kao mala setala Venecijom i zamisljala sve pod vodom.
Onda su dolazila moja pitanja i moji su onako "pedagoski" urlali da ne budem dosadna
.
vidis, mercedes, kako nas znaju prevariti. stave u naslov ono sto bi iole normalnog covjeka interesiralo i onda poslje toga ide ono sto onih hoce da nam vele bez obzira sto zelim da cujemo.
stari trik.
nego, zasto ne volis Sidrana, bilo bi interesantno da napises koju.
Re: .
jao, ne znam, umori me kad ga slusam.
Ili ima neku govornu manu ili neki specifican stil. Koristi cudnu kombinaciju provincijsko priucenog rijecnika sa cestom upotrebom aorista koja mi para usi.
Recenice su pola nedovrsene i svaki put se pitam sta je pisac htio da kaze. ovdje ga na tv forsiraju javlja nam se sa nekakvog brda pored Gorazda i nikad ne znam ni zasto ni sta hoce da kaze.
Re: .
sa nedovrsenim recenicama upravo je htio reci to, da se i sami pitamo. jer valjda je i zivot takav, sto si vise pitanja postavljas ne dobijas odgovore na sva, bar ne kad ih trazis, i to nas cini nesretnim.pogledaj ti samo djecu oni se ne pitaju odakle ovaj svijet kakav jeste a mnogo su sretniji i emocije su im mnogo cistije.
dobro, sad to bas i nema veze sa Sidrano, ili mozda ima?!
Re: .
Ne znam, ja ga jednostavno ne volim. Ima jos jednu gresku a to je sto se predao sladunjavom statusu miljenika politickog okruzenja. To vjerojatno jednome piscu pomaze u promociji ali cini stetu knjizevnosti.
![:[backsign]](http://people.freenet.de/crobeba/backsign.gif)
Email This To a Friend
Topic Commands
Click to receive email notification of replies 
Click to stop receiving email notification of replies 