Barbaraa 
majstorica
Posts: 58
(12/3/01 2:28)
Reply
|
 Razmatranje brata Rogera iz Taizea
Medju prvim rijecima sto ih je Krist izgovorio pronalazimo rijec:" Blago
jednostavnima srcem...Blago milosrdnima." Slusajuci te rijeci, mozemo si
reci:
da, Bog nas zeli sretne. Dobro znamo kako svaki covjek moze iskusiti
nevolje, kadkad i vrlo teske. No nevolje NIKAD ne dolaze od Boga. U
trenucima patnje i ocaja molimo, zazivamo Boga. Znamo li da On u nasa srca
polaze rijeci bodrenja pa i utjehe?
Da Bog nas zeli sretne, cak i u trenucima tame. Stoga zelimo postaviti i
ovo pitanje: Ima li u Evandjelju stvarnosti koje nas zivot cine lijepim i
koje daju mir srca?
Jedna od evandjeoskih stvarnosti koja cini nas zivot sretnim je
jednostavnost: jednostavnost srca i jednostavnost u svakodnevnom zivotu.
Izvor srece nije u velikim sredstvima, nego u skromnom davanju samoga
sebe, kako bi smo druge mogli shvatiti dobrotom srca. Stoga je svakome
moguce naslutiti
kako nas sreca ocekujekada je u nasem zivotu jednostavnost uvijek povezana s
dobrotom srca.
U pismu:" Naslucujes li srecu?", nalazite pitanje:" Kako odrzati "DA"
citavog zivota, u odgovoru na Boziji poziv?
Boga ne vidimo. Ni Duha Svetoga ne vidimo. No, po svome Svetom Duhu Bog
je uvijek prisutan i tijekom cijeloga naseg zivota On nas cini kadrima
slijediti Krista.
Postoje li u nama oklijevanje i sumnje, Sveti Duh ozivljava pouzdanje. U
nasoj krhkosti, Duh Sveti uvijek ostaje potpora. Tako je moguce ponovo
zadobiti zivotni polet, i vise: sabirati hrabrost uvijek iznova do kraja
zivota.
I mozemo si reci: Idi naprijed, hodi od sumnje prema pouzdanju. I ne
zaboravi da brige nikamo ne vode. Krist nam je rekao:" Brigom ne mozete
nadodati niti jedan dan svojemu zivotu."
Nakon sezdeset godina zajednickog zivota moja braca i ja govorimo si: bas
svojim zivotom, onim sto jesu, vjernici daju vjerodostojnost Evandjelju. I
spominjemo se da je tri stoljeca nakon Kristove smrti vjernik imenom
Augustin napisao:" LJUBI I KAZI TO SVOJIM ZIVOTOM." Da, ljubi i kazi to ne
samo rijecima vec i zivotom.
Odgovoriti "DA" pozivu da slijedit Krista ukljucuje i jasnocu i
providnost u svakodnevnom zivotu. I gle iznenadjenja: moguce je otkriti
srecu u skromnom davanju sebe zbog Krista i Evandjelja. Da, sreca je u
skromnom davanju samoga sebe. Ne prolazna sreca, vec ona koja se obnavlja
citavog zivota i koja se osvjezava u posve jednostavnoj molitvi. Ma kako
siromasna bila, ta molitva smiruje i podrzava nasu dusu.
Pismo:" Naslucujes li srecu?" koje razmatramo ovih dana, poziva sve da
prodube zivot u zajednistvu s Bogom. Na trecoj su strani tog pisma, izmedju
ostalog, i ove rijeci:" Bog je prisutan u sredistu duse svakog covjeka."
Bog nije vidljiv. Ne vidimo ga, no ipak, po svome Svetom Duhu on stanuje
u dubini nase duse. I, s vremenom, njegova nas prisutnost malo po malo
mjenja.
Kako ostvariti takvo zajednistvo s Bogom, sa Svetim Duhom? Nasa skromna
molitva otvara nas tom zajednistvu bez granica.
Nasa molitva moze biti sasvim siromasna no Bog razumije nase nakane.
Kazujemo mu svoje boli i svoje radosti, iskazujemo mu zelju za zajednistvo s
njime. I Bog razumije teznju koja izlazi iz nasih srca, izrazenu rijecima i
sutnjom. Zivot u zajednistvu s Bogom postati ce malo po malo nezamjenjivim
izvorom. I to ne samo za neko vrijeme vec za citav zivot.
Napredujuci korak po korak, shvacamo rijeci jednog od prvih Kristovih
ucenika imenom Petra, i sami preuzimamo rijeci:" Ne vidjevsi te, Kriste,
ljubimo; iako te jos ne gledamo, pouzdajemo se u te."
Daleko cemo stici shvatimo li da se u svakome od nas ono najbolje gradi
tim posve jednostavnim pouzdanjem vjere. Kada je u nama pouzdanje u Boga,
ono nam daje zivotnost. Naslucujemo li kako nam je s takvim pouzdanjem dana
sreca?
Nije li sada najnuznije ostvariti takvo pouzdanje u istom zajednistvu,
zbog Krista i Evandjelja. Tko bi od nas zelio napustiti Krista u zajednistvu
njegova Tijela?
Shvatimo li da je prije dvije tisuce godina Krist dosao na svijet, ne
kako bi stvorio novu religiju, vec kako bi ponudio zajednistvo svakom
covjeku, u tom zajednistvu sto se zove Crkvom?
Znamo kako u velikim dijelovima svijeta vjera slabi. Prije no
obeshrabreni, zeljeli bi smo se spomenuti kako je zajednistvo u Kristu kao
dah zivota koji prolazi kroz nasu noc. Hocemo li se odmah, sada, na pocetku
treceg tisucljeca zaloziti da taj dah zajednistva prijedje s jednog covjeka
na drugog?
Zajednistvo s Bogom stvara se osobito zajednickom molitvom. I ljepota
pjesama nezamjenjiva je podrska da dopustimo da u nama izvire zudnja za
Bogom. Hocete li po povratku u brojne zemlje iz kojih ste dosli, naci nacina
da se susretnete na zajednicku molitvu, na citanje rijeci Evandjelja?
Zajednistvo s Bogom nije prolazna stvarnost, ono se proteze kroz citav
zivot. Ono nam siri srce i poziva nas na pitanja o ljudskim prilikama danas.
Mozemo li ostati ravnodusni suoceni s ratovima koji se vec godinama
nastavljaju na nekim prostorima, suoceni s porastom siromastva u svijetu?
Kada Krscani ostaju u velikoj jednostavnosti i neizmjernoj dobroti srca,
vodjeni su olaksavati ljudske patnje. Postoji sreca u skromnom davanju
samoga sebe za druge. Znamo kako nas Bog uvijek prvi ljubi. I molimo:" Boze,
koji nas ljubis, tvoje prastanje i tvoja prisutnost radja u nama jasnocom
pouzdanja. Vec niz Godina Bog nas zove zivjeti hodocasce povjerenja na
zemlji. Vaznije je no ikada ostvariti to pouzdanje u istom zajednistvu, zbog
Krista i Evandjelja. Tko bi od nas zelio napustiti Krista u zajednistvu
njegovog tijela?
Edited by: Barbaraa at: 4/7/02 6:07:31 pm
|
Email This To a Friend
Topic Commands
Click to receive email notification of replies 
Click to stop receiving email notification of replies 